Autizam

Prevalencija autizma danas se značajno povećala u odnosu na prijašnje dekade. Prema najnovijim podacima, prevalencija autizma iznosi otprilike 1 na 100 djece širom svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama, podaci Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) iz 2023. godine pokazuju da je prevalencija 1 na 36 djece, što predstavlja značajan porast u odnosu na ranije godine.

Ovaj porast može biti djelomično posljedica boljeg dijagnosticiranja i veće svijesti o autizmu, ali i stvarnog povećanja slučajeva. Prevalencija također može varirati ovisno o regiji, dostupnosti zdravstvene skrbi i dijagnostičkim kriterijima koji se koriste.

Uzroci autizma još uvijek nisu u potpunosti poznati, no smatra se da je riječ o kombinaciji genetskih i okolišnih čimbenika:

• Genetski čimbenici: Istraživanja pokazuju da nasljednost igra značajnu ulogu u razvoju autizma. Identificirani su brojni geni povezani s poremećajem, a mutacije ili varijacije u tim genima mogu povećati rizik od razvoja autizma. U nekim slučajevima, autizam je povezan s određenim genetskim sindromima, poput Fragilnog X sindroma ili Rettovog sindroma.
• Okolišni čimbenici: Osim genetike, određeni okolišni čimbenici također mogu doprinijeti razvoju autizma. To uključuje komplikacije tijekom trudnoće, infekcije majke tijekom trudnoće, izloženost određenim kemikalijama ili toksinima te stariju dob roditelja.
• Neurološki razvoj: Autizam se povezuje s razlikama u strukturi i funkciji mozga. Na primjer, neka istraživanja pokazuju abnormalnosti u razvoju mozga, posebno u ranoj fazi života, kao mogući uzrok poremećaja.
• Imunološki faktori: Postoje teorije koje sugeriraju da imunološki sustav može igrati ulogu u razvoju autizma, posebno ako se dogodi nepravilna reakcija tijekom trudnoće ili ranog razvoja djeteta.

Važno je napomenuti da autizam nije uzrokovan cjepivima, što su potvrdile brojne znanstvene studije. Unatoč dugotrajnim istraživanjima, autizam ostaje složen poremećaj s multifaktorskim uzrocima, i potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli svi čimbenici koji doprinose njegovom razvoju.

Prvi znakovi autizma kod dojenčadi i djece mogu se pojaviti već u prvim mjesecima života, iako često postaju očitiji do druge ili treće godine. Evo nekih ranih znakova na koje treba obratiti pažnju:

1. Socijalna interakcija

• Nedostatak osmijeha ili ograničen kontakt očima: Dojenčad s autizmom može pokazivati slab interes za ljudska lica i izbjegavati kontakt očima.
• Odsutnost odgovora na vlastito ime: Dijete možda neće reagirati kad ga se zove, iako nema problema sa sluhom.
• Ograničena imitacija: Djeca s autizmom mogu rijetko ili nikako imitirati izraze lica, pokrete ili glasove drugih ljudi.

2. Komunikacija

• Kašnjenje u govoru: Dijete možda neće izgovarati prve riječi do 16. mjeseca ili sastavljati jednostavne rečenice do 2. godine.
• Nedostatak gestikulacije: Odsutnost pokazivanja prstom, mahanja ili drugih uobičajenih gesti u komunikaciji.
• Echolalia: Ponavljanje riječi ili fraza koje je čulo umjesto korištenja vlastitih riječi za komunikaciju.

3. Ponašanje

• Ponavljajući pokreti: Djeca mogu pokazivati stereotipne pokrete poput mahanja rukama, ljuljanja ili kruženja.
• Fiksacija na određene predmete: Dijete može biti izrazito zainteresirano za specifične igračke ili predmete, često se igrajući na neobične načine (npr. postavljanje igračaka u ravne redove).
• Otpor promjenama: Dijete može biti vrlo uznemireno čak i malim promjenama u rutini ili okruženju.

4. Senzorne reakcije

• Preosjetljivost ili neosjetljivost: Dijete može biti iznimno osjetljivo na određene zvukove, svjetlost, mirise ili teksture, ili pak pokazivati neobične reakcije na bol, toplinu ili hladnoću.

5. Igra

• Nedostatak maštovite igre: Dijete može pokazivati ograničen interes za maštovitu ili simboličku igru (npr. hranjenje lutke, pretvaranje da je automobil igračka).

6. Nedostatak zajedničke pažnje

• Ne pokazuje interes za dijeljenje iskustava: Dijete možda neće pokazivati predmete ili dijeliti radost i interese s drugima, što je uobičajeno za djecu tog uzrasta.

7. Motorički razvoj

• Neobični pokreti: Dijete može imati neobičan način kretanja, poput hodanja na prstima, ili pokazivati neobične poze tijela.

Ako roditelji ili skrbnici primijete jedan ili više ovih znakova, važno je konzultirati se s pedijatrom ili stručnjakom za rani razvoj kako bi se procijenila potreba za daljnjom dijagnostikom i intervencijom. Rana razvojna podrška može značajno poboljšati ishode za djecu s autizmom, a roditelji se mogu obratiti našoj Udruzi radi uključivanja u ranu intervenciju i podršku roditeljima.

U rehabilitaciji djece s autizmom mogu se koristiti psihoterapija, bihevioralna terapija, terapija sredine, grupna terapija, te drugi tretmani i terapije npr. glazbena i likovna terapija, terapija igrom ili kineziterapija. Rehabilitacija se sastoji od tri zahtjeva:

• kompleksnost (provodi se medicinska, socijalna, profesionalna rehabilitacija)
• kontinuiranost (mora postojati intenzivno razdoblje provođenja rehabilitacije)
• timski rad (suradnja stručnjaka u rehabilitaciji djeteta).

Znatnom broju osoba s autizmom još uvijek nisu dostupne niti osnovne rehabilitacijske usluge, iako je sigurno da se one, osobito ako imaju dobre intelektualne sposobnosti, mogu uspješno rehabilitirati. Terapija je dugotrajna i u nju uključiti cijelu obitelj. Kako budućnost djece s autizmom ovisi o ranom otkrivanju i pravovremenom uključivanju u odgovarajući tretman, može se smatrati hitnim uključivanje u dostupne usluge rane razvojne podrške u zajednici. Uz različite terapije, stručan defektološki rad, učenjem prihvaćanja okoline, te puno ljubavi, pažnje i strpljenja od rane dobi, moguće je postići jako puno.

Važno je naglasiti kako se autizam ne liječi medikamentima, nego se ciljano radi na prilagođavanju ponašanja i shvaćanja svijeta oko sebe prema društveno prihvatljivim vrijednostima.

Osobe s autizmom ponekad mogu razviti talent u nekim područjima (glazbi, slikarstvu, kiparstvu, matematici, sposobnost pamćenja raznih podataka, određivanje datuma, reproduciranje riječi na nepoznatom jeziku, bez znanja značenja riječi i dr.), te ukoliko imaju izrazitu sposobnost (talent) za jedno područje nazivamo autist-savant (učeni idiot). Autist-savant je majstor u sitnicama, ali ne shvaća cjelinu, ne može generalizirati, stalno ponavlja jedno te isto jer drugih sadržaja nema.

Njihove sposobnosti primijete se obično već u djetinjstvu, a razvojem drugih sposobnosti i znanja, često se ovi talenti izgube ili više nisu naglašeni. Neka djeca mogu određivati točno vrijeme bez sata, čak i kada ih se probudi usred noći. Neki mogu s velikom preciznošću procijeniti veličinu predmeta na daljinu. Jedan autistični dječak imao je tako savršenu motornu koordinaciju da je mogao hodati po ogradici krevetića bez pridržavanja. Neke od zapanjujućih sposobnosti idiot-savanta koje su zabilježene u literaturi:

• šestomjesečno dojenče koje je mrmljajući moglo reproducirati cijele arije koje bi čulo
• petogodišnji dječak koji je mogao rastaviti sat, radio, televizor i ponovo ih besprijekorno sastaviti
• slijepa osoba koja je fantastično crtala
• blizanci koji su bez problema računali sa 20-ero znamenkastim brojevima

Smatra se da uzrok ovih pojava leži u hipokampusu, dijelu limbičnog  sustava velikog mozga, koji je odgovoran za emocije i pamćenje. Poznato je iz povijesti da su neki genijalni ljudi imali autistične crte (Newton, Einstein). Einstein je progovorio u petoj godini i nije bio osobit učenik, a u djetinjstvu je bio daleko od genijalnog djeteta.

Intelektualno funkcioniranje djece s autizmom je različito i kreće se od prosječne inteligencije do inteligencije s intelektualnim teškoćama. Na testovima inteligencije postižu lošije rezultate na dijelovima na kojima se ispituje govor i govorne funkcije nego na neverbalnim testovima.

Često se za osobe s autizmom kaže kako su u svom svijetu. Autisti žive u istom svijetu kao i svi drugi, samo ga doživljavaju na drugačiji način. Ukoliko ih društvo ne prihvaća, nije čudno što su izolirani. Pristupa li im se na adekvatan način, moguće je ući u njihov svijet.

Kaže se da su neemotivni i hladni, no najčešće su preemotivni. Bliskim osobama itekako znaju pokazati emocije.

Nepravedno ih se smatra agresivnima, a nisu ništa agresivniji od prosječnih ljudi.

Dio osoba s ovim poremećajem ima mentalnih poteškoća, no među autistima su i osobe s izrazito visokim intelektualnim sposobnostima, koji zadivljuju svojim znanjem.

Oni koji godinama rade s autistima, i onima odrasle dobi, kažu kako su izuzetno dobri radnici i odrađuju dane zadatke, čak s više predanosti od neurotipičnih osoba. Mogu biti izuzetno dobri i učenici i radnici i zaposlenici.

Sustav ih najčešće izolira, onemogućujući im druženje s vršnjacima ograničavanjem njihova boravka u redovnim vrtićkim ili školskim programima. Međutim, djeci s autizmom je upravo boravak među vršnjacima nužan kako bi naučila socijalne vještine i kako bi se prilagodila društvu.