Osiguravanje dostupnosti socijalnih usluga u PGŽ i Hrvatskoj
Od dostupnih i priuštivih prostora do jasnih odgovornosti, održivog financiranja i ravnopravnog položaja neprofitnih licenciranih pružatelja
Inicijativa neprofitnih licenciranih pružatelja socijalnih usluga, koju pokreću DIP – Društvo za istraživanje i potporu, Udruga za skrb autističnih osoba i drugi pružatelji socijalnih usluga, dio je šire kampanje usmjerene na osiguravanje dostupnosti kvalitetnih socijalnih usluga u Primorsko-goranskoj županiji i Hrvatskoj.
Kampanja polazi od jednostavne, ali važne činjenice: pravo na socijalnu uslugu nema stvarnu vrijednost ako potrebna usluga u zajednici nije dostupna, ako nema dovoljno kapaciteta, odgovarajućih prostora, stručnih radnika ili održivog financiranja.
Glavna poruka kampanje:
Odgovornost sustava ne završava utvrđivanjem potrebe. Završava tek kada osoba stvarno može koristiti potrebnu, kvalitetnu i dostupnu socijalnu uslugu u svojoj zajednici.
Ako se želite pridružiti inicijativi / kampanji i/ili podržati inicijativu ispunite obrazac: Obrazac podržavatelj / član inicijative
Prvi dio kampanje bio je usmjeren na prostorne uvjete za pružanje socijalnih usluga. Inicijativom i Apelom za dostupne i priuštive prostore u Gradu Rijeci otvorili smo pitanje položaja neprofitnih licenciranih pružatelja koji socijalne usluge od javnog interesa pružaju u prostorima koji često nisu dovoljno dostupni, prilagođeni ili financijski održivi.
Cilj nije bio samo smanjiti trošak prostora pružateljima. Pitanje prostora neposredno je povezano s dostupnošću same socijalne usluge korisnicima. Bez primjerenog, pristupačnog i financijski održivog prostora nije moguće razvijati stabilnu mrežu usluga u zajednici.
Drugi dio kampanje zato ide korak dalje i otvara pitanja procjene potreba, planiranja, financiranja, odgovornosti i položaja pružatelja u sustavu.
Želimo javnosti, korisnicima, obiteljima, stručnjacima i donositeljima odluka jasnije približiti odgovore na pitanja:
- Tko je neprofitni licencirani pružatelj socijalnih usluga?
- Koja je razlika između udruge, projekta i regulirane socijalne usluge?
- Tko procjenjuje potrebe korisnika?
- Tko planira potrebne kapacitete?
- Tko financira socijalne usluge – država, županija, grad ili općina?
- Što znači da je pružatelj licenciran, a što da je dio Mreže socijalnih usluga?
- Što se događa kada potreba postoji, ali usluga nije dostupna ili nema osigurano financiranje?
Svrha kampanje nije samo informiranje
Cilj ove kampanje nije pronaći jednog odgovornog niti prebacivati odgovornost s jedne razine vlasti na drugu.
Hrvatski sustav socijalne skrbi temelji se na podijeljenim odgovornostima, pluralizmu pružatelja, socijalnom planiranju i različitim izvorima financiranja.
Upravo zato želimo potaknuti bolje razumijevanje sustava, ali i promjene u njemu.
Svrha kampanje je doprinijeti tome da se neprofitni licencirani pružatelji socijalnih usluga više ne promatraju prvenstveno kao udruge koje povremeno provode projekte, nego kao regulirani pružatelji socijalnih usluga koji ispunjavaju propisana mjerila, standarde kvalitete i kontinuirano sudjeluju u osiguravanju podrške građanima.
Želimo otvoriti raspravu o tome treba li njihov položaj u sustavu jasnije urediti kada je riječ o:
- financiranju socijalnih usluga,
- uključivanju u planiranje mreže,
- osiguravanju pristupačnih i priuštivih prostora,
- razvoju potrebnih kapaciteta,
- višegodišnjem financiranju kontinuiranih usluga,
- standardima kvalitete,
- te njihovoj ulozi u deinstitucionalizaciji i razvoju usluga u zajednici.
Zašto je promjena potrebna?
Neprofitni licencirani pružatelj može imati stručne radnike, prostor, propisana rješenja i raspoloživi kapacitet, a da je samo dio tog kapaciteta obuhvaćen javnim ugovorom.
Istodobno lokalne i regionalne vlasti često socijalne usluge neprofitnih pružatelja financiraju kroz iste ili vrlo slične javne pozive kojima se financiraju i jednokratni programi i projekti udruga.
Takav pristup nedovoljno razlikuje:
- financiranje udruge,
- financiranje projekta
- i financiranje kontinuirane socijalne usluge.
Socijalna usluga koja odgovara na dugotrajnu potrebu korisnika zahtijeva stabilne stručne radnike, prostor, individualno planiranje, praćenje kvalitete i kontinuitet.
Zato smatramo da socijalne usluge koje pružaju licencirani neprofitni pružatelji trebaju imati jasnije i primjerenije modele financiranja, posebno ondje gdje je socijalnim planovima i procjenama potreba utvrđena nedostupnost usluge ili nedostatak kapaciteta.
Što želimo postići?
Kampanjom želimo potaknuti bolje povezivanje:
- stvarnih potreba građana,
- individualne procjene i planiranja,
- socijalnog planiranja,
- razvoja usluga u zajednici,
- raspoloživih kapaciteta licenciranih pružatelja,
- odgovarajućih i pristupačnih prostora,
- standarda kvalitete
- i stabilnih izvora financiranja.
Ne zagovaramo da udruge zamijene javni sustav.
Zagovaramo da se prepozna njihova stvarna uloga unutar javnog sustava socijalnih usluga kada ispunjavaju propisana mjerila i standarde te pružaju usluge koje su građanima potrebne.
Ne tražimo ni da svaki raspoloživi kapacitet svakog pružatelja automatski bude javno financiran.
Tražimo da se odluke o razvoju i financiranju temelje na procijenjenim potrebama stanovništva, socijalnim planovima, kvaliteti pružatelja, nedostatku usluga i odgovornosti za njihov kontinuitet.
Jer dostupnost socijalne usluge nije određena samo time postoji li ona u Zakonu, Mreži ili registru pružatelja.
Socijalna usluga stvarno je dostupna tek kada osoba kojoj je potrebna može do nje doći, koristiti je u potrebnom opsegu i računati na njezin kontinuitet.
OSIGURAVANJE DOSTUPNOSTI SOCIJALNIH USLUGA U PGŽ I HRVATSKOJ
Inicijativa neprofitnih licenciranih pružatelja socijalnih usluga – DIP, Udruga za skrb autističnih osoba i drugi pružatelji
