U ozračju tragične situacije koja se dogodila u Centru za rehabilitaciju Rijeka želimo izraziti sućut roditeljima preminulog djeteta .

Kada se dogodi ovako strašna situacija svi traže krivca i obično ga nađu u liku jedne osobe, ne pitaju se što je dovelo do toga i da li se to moglo spriječiti, a moglo je da naš sustav ima dovoljno stručnog kadra za ovakve slučajeve, da ima Centre za krizna stanja djece sa ovakvim vrstama teškoća i stanja u kojima im se treba pružiti stručna i liječnička podrška i imati stalni nadzor.

Ali mi te centre nemamo iako se godinama upozorava da su potrebni. Imali smo ga do 1995. u Jankomiru kada je ukinut od strane tadašnjeg ministra zdravlja i nikad uspostavljen više. Zadnji je o tome imao plan i predstavio ga ministarstvu zdravlja dr. Kramarić, koji je uzaludno nastojao uz podršku svih nas roditelja da se to realizira diljem Hrvatske, ali nije bilo sluha ni političke volje i na kraju je Dr. Kramarić odustao i odselio u Austriju.

Ravnateljica je upozoravala nadležno ministarstvo da nema adekvatnu podršku za dijete, ali nije bilo sluha i nažalost zlo se dogodilo. Koliko se još ovakvih tragedija treba dogoditi da naša država shvati ozbiljnost situacije i makar pri postojećim psihijatrijskim ustanovama otvori odjele za krizna stanja djece i omladine težih stanja sa potrebnim kadrom ,da spriječi buduće tragedije.

Stoga smatramo da je u ovom slučaju Ravnateljica žrtveno janje jer netko mora odgovarati, a krivaca je puno i ne riješi li se sustavno ovaj problem biti će još žrtvovanih koji su krivi jer su primili dijete i učinili što su mogli uz uvjete i kadar koji imaju, a nikad ga nemaju dovoljno.